Više od 50 odsto svetske populacije pati od degenerativnog oboljenja zglobova. Kičmeni stub i njegove zglobne strukture češće su izložene degenerativnim promenama nego drugi zglobovi. Promene na zglobovima nastaju rano već u drugoj deceniji života, a tegobe se javljaju kasnije uglavnom u srednjoj životnoj dobi. One se ispoljavaju u obliku bolova, jutarnje ukočenosti, ograničenja pokreta kičme, a moguće su i ozbiljne komplikacije u obliku oduzetosti pojedinih mišića usled pritiska degenerativno promenjenih zglobnih struktura na korene nerava ili kičmenu moždinu.
Sve je učestalija pojava navedenih smetnji i u mlađem uzrastu. Tome doprinosi savremen način života u kome se mnogo vremena provodi u sedećoj poziciji za kompjuterom ili u kolima. To dovodi do slabljenja leđne i trbušne muskulature čija snaga i tonus podržavaju kičmeni stub i sprečavaju nastanak deformiteta kičme i pojavu degenerativnih promena.
Jedan od uzroka koji doprinose da se tegobe ranije manifestuju je i neodgovarajući izbor ležaja (dušeka) za spavanje i odmor.
Cilj lekara ortopeda je da dragocenim savetima spreči pojavu kičmenih tegoba u najaktivnijem životnom dobu ili da bar odloži njihovu pojavu, kao i da sprovede odgovarajuće lečenje kad se tegobe ispolje. U tom smislu veoma je važno odvojiti vreme za izbor odgovarajućeg ležaja. Kod pravljenja izbora treba imati u vidu određena ograničenja.
Dušeci za spavanje ne bi trebalo da budu tvrdi niti suviše mekani.
Tvrd ležaj dovodi do povećanog pritiska na isturenim delovima tela pri ležanju (u predelu ramena i karlice, a u manjoj meri i u predelu glave, kolena i gležnjeva), što pojačava tenziju muskulature kičme i menja njenu fiziološku poziciju. Rezultat je nepravilno opterećenje kičme i razvoj degenerativnih promena na njoj, kao i poremećen san.
Mekan ležaj dopušta nepravilno krivljenje kičme sa istim ili sličnim posledicama.
Ležaj zajedno sa podlogom treba da ima optimalan tonus i sposobnost prilagođavanja obliku tela.Potrebno je da podupire telo, naročito kičmeni stub, održavajući njegovu fiziološku poziciju pri ležanju. Time se postižu relaksacija i rasterećenje kičme i sprečava njeno nefiziološko krivljenje. Navedena svojstva ležaja u značajnoj meri mogu da uspore ili spreče nastanak degenerativnih promena na kičmi. Takođe, predstavljaju i terapijski postupak u lečenju tegoba kod ovog oboljenja, u šta sam se i sam uverio.
 |
Prof. dr Goran Čobeljić
Specijalista za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju oštano-zglobnog sistema
|